Cirrocumulus, u narodu popularno znan kao ovčice, spada među visoke oblake, s podnicom na visini od 6 do 9 kilometara, ponekad i više. Nastaje slično kao i cirrus, laganim dizanjem u vedrom zraku, ili pak dizanjem zraka preko planinske prepreke (na većoj visini). Može nastati i smanjivanjem Ac (ili njegovim udaljavanjem, povećnjem visine). Česta je i pretvorba Ci u Cc, i obratno, te Cs u Cc i obratno. Nastaje i naglim dizanjem zraka u sloju na visini, ali kada nema dovoljno vlage odozdo. Gledano sa zemlje, zrnaste je strukture, sa elementima koji su paralaktički manji od 1 stupnja (kutna širina elemenata, gledano sa tla). Kada ispružimo ruku i podignemo kažiprst, njegova širina je otprilike 1 stupanj.
Cc se na Jadranu često javlja kad puše bura, ili neposredno prije nje, zbog laganog dizanja zraka u prelasku preko Dinarskog masiva, te kao takav može poslužiti predviđanju skorašnje bure. Ne smanjuje puno Sunčev sjaj, rijetko izaziva pojavu 'halo' oko Sunca i Mjeseca, mijenja boju kada je Sunce blizu horizonta. Sastavljen je od ledenih kristala, i vrlo je male debljine, tek do par stotina metara. Na visini Cc oblaka ponekad se javlja slaba do umjerena turbulencija; tada su ponešto deblji (razvijeniji u visinu).
Cc se rijeđe javlja nego Ci i Cs, a najčešće ga se može vidjeti na prednjoj strani ciklone, iznad Ac, As i Sc oblaka, gotovo redovito u pratnji Ci i Cs oblaka. Često se brzo kreću i mijenjaju oblik i raspored elemenata; to tada ukazuje na burne procese u višim slojevima troposfere, što može biti predznak skore aktivacije i nižih slojeva.
Od vrsta, Cc može biti castellanus (cas), floccus (flo), stratiformis (str), lenticularis (len), a od podvrsta undulatus (un). Dodatna obilježja koja može poprimiti su mamma (mam) i virga (vir).