Riječki zaljev i Kvarner

U prethodnom tekstu smo pisali o zapadnoj obali Istre, području sjevernog Jadrana koje je praktično bez bure, a sad se vraćamo nešto burnijim krajevima, točnije odlazimo u riječki akvatorij. Opisat ćemo klimatska obilježja Kvarnera, Srednjih i Velih vrata te Riječkog zaljeva. Ovaj dio Jadranskog mora zapravo oplakuje istočnu obalu Istre i približavajući se Rijeci s otvorenog mora kroz Kvarner i Vela vrata, dolazimo u sve zavučenije područje mora u kopno do samog grada Rijeke. Klimatološki gledano, približavanjem Rijeci maritimnost otvorenog mora se smanjuje, dok kontinentalnost ima sve snažniji utjecaj na vrijeme i klimu. Ipak, ovi krajevi nemaju tako izražen utjecaj kontinenta kao Tršćanski zaljev.

Glavno obilježje ovog područja, a osobito Riječkog zaljeva je povećana naoblaka i oborina tijekom cijele godine u odnosu na ostatak Jadrana. Uzroke većoj količini kiše valja tražiti u konfiguraciji terena, koja je pogodna za nastanak naoblake prilikom svakog južnog strujanja zraka. U takvim situacijama vlažna zračna masa koja dolazi preko Jadranskog mora sve više se zbija u "lijevak" kojeg tvore istarski poluotok sa zapadne i kopnena Hrvatska s Velebitom, Kapelom i Gorskim kotarom s istočne strane. Uslijed takve konfiguracije terena dolazi do konvergencije vlažnog zraka, njegovog uzdizanja i stvaranja naoblake i kiše. Opisana vremenska situacija učestala je u jesenskom i zimskom razdoblju. Međutim, ovi krajevi imaju povećanu količinu oborine i tijekom ljetnih mjeseci, a to mogu zahvaliti utjecaju Učke, nad kojom se ljeti stvara dosta konvektivne naoblake. Ovi grmljavinski oblaci vrlo rado "otputuju" prema istoku nad more, donoseći kratkotrajne ali često intenzivne pljuskove. Prosječna količina oborine tijekom godine na ovom području se kreće oko 1400 litara po četvornom metru. Najkišoviti mjeseci su listopad i studeni, dok su oni s najmanje kiše svakako srpanj i kolovoz.

U zimskom periodu izražena je bura, koja je najjača u Riječkom zaljevu, a udaljavajući se od istočne obale prema Velim i Srednjim vratima te osobito Kvarneru, snaga vjetra opada. Tome svjedoči i činjenica da bura vrlo rijetko ometa trajektni promet između Cresa i obale (Brestova-Porozina), te između Cresa i Krka (Valbiska-Merag). U Riječkom zaljevu, osobito u njegovom istočnom dijelu (Bakarski zaljev, Krčki most, Omišalj) bura postiže nerijetko orkansku snagu, onemogućavajući svaku plovidbu. Kao i drugdje na Jadranu, orkanska bura se najčešće javlja u hladnijoj polovici godine, i to u situaciji kad postoji snažno ciklonalno polje u području južnog Jadrana i Otranta, odnosno jaka anticiklona u blizini Velike Britanije.

Jugo u riječkom akvatoriju puše iz pravca juga i jugozapada, za razliku od drugih dijelova Jadrana gdje puše iz jugoistoka. To je posljedica položenosti otoka Cresa i Lošinja u smjeru sjever-jug, pa na taj način konfiguracija terena mijenja smjer vjetru.