|
Tršćanski je zaljev najsjeverniji dio istočne Jadranske obale, duboko zavučen u kopno, omeđen prema sjeverozapadu ravničarskim predjelima talijanske pokrajne Friuli, na sjeveroistoku brdovitim krajevima Slovenije, na jugu Istarskim poluotokom, dok je na jugozapadu je otvoren prema ostatku Jadranskoga mora. Upravo ovakva omeđenost različitim tipovima tla uvjetuje osobite klimatske značajke ovoga dijela Jadrana. Ovisno o godišnjem dobu i prevladavajućoj sinoptičkoj situaciji, razlikuje se više karakterističnih tipova vremena ovoga kraja, no najupečatljivije su sigurno ljetne konvektivne nestabilnosti i zimska olujna bura. Krenimo s toplijom polovicom godine.
Tijekom dva najtoplija mjeseca u godini, u srpnju i kolovozu, prosječna maksimalna dnevna temperatura prema meteorološkoj postaji u Trstu iznosi oko 27, a prosječna minimalna oko 20 Celzijevih stupnjeva. Srednja temperatura mora ovdje se kreće oko 27°C u najtoplije doba godine. Godišnji režim oborina u Tršćanskom zaljevu nije čisto primorski, već blago naginje ka kontinentalnom, pa minimum oborina ne pada u ljetnim mjesecima već u siječnju i veljači. U središnjim ljetnim mjesecima Tršćanski zaljev dobija oko 80 litara kiše po četvornom metru mjesečno. Ovo je u skladu s već spomenutim čestim ljetnim nestabilnostima Tršćanskoga zaljeva, a posljedica su velike ravničarske zone Venezia-Friuli koja se tijekom dana jako zagrijava, a od toploga Jadranskog mora dobija nužnu vlagu za destabilizaciju atmosfere u poslijepodnevnim satima. Nestabilnost je osobito izražena kod približavanja hladne fronte sjeverozapadnoj strani Alpa s Atlantika, kad postoji prizemna konvergencija vlage u njihovoj zavjetrini, tj. upravo nad ravnicom Venezia-Friuli. Razvoj olujnih oblaka koji u povoljnim danima započinje nad tim područjem nastavlja se kretati prema zapadu, pri čemu često ulazi nad Tršćanski zaljev i donosi grmljavinske neverine. Oni su najčešći u poslijepodnevnim satima, a zalaskom Sunca naglo slabe i iščezavaju, osim ako ne postoji globalna sinoptička nestabilnost atmosfere kao na primjer prilikom prolaska frontalnog poremećaja, kad se neverini mogu pojaviti u bilo kojem dijelu dana.
Maksimalna količina kiše zapaža se tijekom listopada kad padne prosječno više od 120 litara kiše po četvornome metru, pri čemu možemo očekivati 10 dana s pojavom kiše tijekom mjeseca. Zimski je period obilježen sve manjom količinom kiše, te sve češćom i snažnijom burom. Bura je u Tršćanskom zaljevu jedini vjetar koji postiže olujnu snagu. Ruši se mahovito sa slovenskih brda pod velikim kutem prema moru, pri čemu podiže morsku prašinu i stvara kratke ali visoke valove. Udaljavanjem od sjeveroistočne obale zaljeva snaga bure opada, ali se valovi povećavaju. Pri puhanju bure najčešće je vedro vrijeme, s obzirom da je ovaj dio Jadrana najudaljeniji od centara ciklona koje uzrokuju buru premještajući se jugom Italije, južnim Jadranom, Otrantom i Jonskim morem. Vrlo su rijetke pritom, ali ipak moguće, snježne mećave uz obalu u području Trsta i to najčešće kad se centar ciklone još nalazi u sjevernom ili srednjem Jadranu. Anticiklonalna bura je također česta, a najčešće puše kad prema Jadranu jača anticiklonalni greben s područja zapadne Europe. Srednja najniža temperatura zraka u Trstu tijekom siječnja je oko 3, a srednja najviša oko 7 Celzijevih stupnjeva. Temperatura mora je također najniža u siječnju, prosječno oko 10°C. Za razliku od drugih dijelova Jadrana, gdje najniža temperatura mora pada u veljači, ovdje se i po ovom podatku vidi izraženija kontinentalnost, a svakako i plićina zaljeva pa i cijelog sjevernog Jadrana znatno doprinosi bržem zagrijavanju mora u veljači nego drugdje na Jadranu. Tijekom veljače, kiše je najmanje, u prosjeku nešto malo ispod 60 litara po četvornom metru. Tršćanski je zaljev jedino područje Jadrana s nešto učestalijom maglom, koja se javlja uglavnom samo u zimskom periodu, do 10 dana godišnje. 
Linkovi: Meteo Trieste WeatherOnline - Trieste Wikipedia - Climate of Italy
|
