Velebitski kanal i Kvarnerić

Između prvog otočnog niza od obale, Krka, Raba i Paga, te idućega, Cresa i Lošinja, smjestio se Kvarnerić. Ovo područje se odlikuje maritimnijom klimom nego Riječki zaljev, budući da je otvorenije prema ostatku Jadrana, pa je i izmjena vodenih masa intenzivnija nego u zatvorenijim zaljevima. Stoga su temperature zraka u hladnijem dijelu godine sličnije onima na otvorenom moru, dakle nešto više nego u samom priobalju. Ljeti, more ima blagotvoran osvježavajući utjecaj pa ponešto spušta temperaturu zraka u odnosu na topliji obalni pojas. Od vjetrova, ovdje se svakako snagom i učestalošću ističe bura koja najjače puše u hladnijem dijelu godine. Također od jeseni do proljeća vrlo često je i jugo, skoro pa podjednako učestalo kao i bura. Lokacije u Kvarneriću s najjačom burom su svakako Senjska vrata i njegov jugoistočni dio uz otok Pag. Ljeti se javlja slab, rijetko umjeren maestral.

Uz samu obalu na krajnjem sjeveru ovog područja nalazi se kratki Vinodolski kanal, na kojega se nastavlja vrlo izdužen Velebitski kanal sve od Novog Vinodolskog do Novskog ždrila. Ovo područje Jadrana je svakako meteorološki najopasnije za plovidbu zbog bure. Trebalo bi se dobro potruditi pa pronaći tek nekoliko lokacija u svijetu koje imaju sličan vjetar kao što je naša bura koja se obrušava s Velebita. Prelaskom sjeveroistočne zračne struje preko hrpta Velebita dolazi do pojave koja se u fizici fluida naziva hidraulički skok, pri čemu se dio te struje odvaja i skreće uz planinu u vrlo uskom pojasu prema tlu. Pritom dobiva orkansko ubrzanje jer se veliki volumen zraka spušta prema moru u ekstremno uskom pojasu uz samu planinu. Maksimalne brzine vjetra koje pritom bura postiže u svojim najjačim izdanjima prelaze 300 kilometara na sat! Vjetar obično ne udara svom silinom uz samu obalu, već najsnažnije udare postiže nekoliko desetaka do nekoliko stotina metara udaljenosti od obalne crte prema moru. Nakon udara u površinu mora podiže morsku prašinu uvis znatno smanjujući vidljivost. Uslijed takvih brzina vjetra i loše vidljivosti svaka navigacija tim područjem je naravno nemoguća. Područje Velebitskog kanala gdje je bura najčešća je dio oko Senja, gdje se vjetar vrlo lako prelijeva preko niskog prijevoja Vratnik. Srednji Velebit nema tako niskih prijevoja pa jaka bura puše uglavnom samo onda kad su nešto izraženije razlike u tlaku između kopna i Jadrana, ali u slučaju jakog gradijenta tu je bura vjerojatno i snažnija. Zapravo u cijelom Velebitskom kanalu bura s lakoćom može biti orkanska, no čini se kako se zona s najjačim vjetrom nalazi između Karlobaga i Svete Marije Magdalene. Odavde prema jugoistoku do Selina pojas je mnogo slabije bure zbog specifične konfiguracije planinskih vrhova na Velebitu koji smanjuju brzinu vjetra. Od Modriča do Novskog ždrila i dalje kroz Novigradsko more bura je ponovo bitno snažnija, iako ne tako snažna kao u samom Velebitskom kanalu. Gledajući kanal uz otok Pag, zona najjačeg vjetra je od Paškog mosta pa negdje do Žigljena, u što se vrlo lako možemo uvjeriti već prvim pogledom na satelitsku snimku područja koristeći Google Earth. Izražena bjelina na Pagu daje nam do znanja kako se tu nalazi goli kamen, gdje nikakva vegetacija ne može preživjeti posolicu i orkanski vjetar.

Velebitski kanal ima najjaču buru na Jadranu, ali i najslabije jugo. Vrlo često se događa da u jugoistočnom dijelu Velebitskog kanala bude bonaca dok ostali dijelovi Jadrana imaju umjereno pa i jako jugo. To valja zahvaliti Ravnim kotarima koji efektno štite kanal od juga. Maestral je također relativno slab. Unatoč rekordnoj buri, prosječne temperature zraka u Velebitskom kanalu nisu niže nego u okolnom području jer se vjetar pri spuštanju zagrijava, i ponekad bura zapravo podiže temperaturu (fenski učinak). Ipak, u području Senja, gdje je niski planinski prijevoj Vratnik, vjetar se ne spušta toliko mnogo kao drugdje niz Velebit pa ne dolazi do znatnijeg zagrijavanja. Zbog toga je senjsko područje po buri znatno hladnije od ostatka Velebitskog kanala.

Oborinski, ovo je područje siromašnije od Riječkog zaljeva. Sama obala uz Velebit ipak prima dosta kiše, osobito pri jugozapadnoj zračnoj struji, kad se na Velebitu dizanjem zraka stvara naoblaka i oborina. Udaljavajući se od planine prema moru klimatske su prilike sve manje vlažne. Prosječno tijekom godine uz obalu padne oko 1200 litara kiše po četvornom metru (Rab 1070, Senj 1300), a udaljavanjem od obale brojka se spušta posvuda ispod 1000 litara po četvornom metru (Mali Lošinj 890).