Zadarski i Šibenski arhipelag

Najrazvedenije područje Jadrana su Zadarski i Šibenski arhipelag, o čijim klimatskim osobinama ćemo nešto reći u tekstu koji slijedi. Područje je to sa sjeveroistoka omeđeno Ravnim kotarima, relativno prostranim ravničarskim područjem kakvog nema drugdje na istočnoj obali Jadrana, izuzevši donekle sličnu konfiguraciju zapadne obale Istre. 30-tak kilometara dalje u kopno počinje uspon reljefa prema Dinaridima - na sjeveru Velebitu a na istoku Dinari. S juga i jugozapada Zadarski arhipelag je otvoren prema otvorenom moru Jadrana, a donekle ga od njega odvajaju Dugi otok i Kornat, koji poput nekog zida priječe utjecaj otvorenog mora, prvenstveno većih valova. Ti otočni nizovi nisu toliko visoki da bi imali jači utjecaj i na atmosferska zbivanja, pa se strujanja zraka s mora snažno odražavaju na klimatske osobine cijelog Zadarskog i Šibenskog arhipelaga. Posljedica toga je da ovo područje ima izražene maritimne klimatske osobine. U prijevodu to znači nešto manju količinu oborine nego, primjerice Kvarner ili Velebitski kanal, više temperature tijekom zime, ali često i nešto niže maksimalne temperature ljeti. Ipak, prostrano nizinsko područje Ravnih kotara također ima svoj utjecaj - u zimskim vedrim noćima intenzivno se hladi, dok se ljeti, danju jako zagrijava. Uslijed noćnog hlađenja, hladan zrak se prelijeva iz područja Ravnih kotara prema moru, pa su noćni minimumi na ovom području uglavnom niži nego drugdje, a često se u zoni miješanja hladnog zraka s Ravnih kotara i toplog, vlažnog nad morem pojavi i jutarnja magla, osobito u rano proljeće. Ljeti, snažno zagrijavanje ravnokotarskih površina pogoduje razvitku uspravnih zračnih strujanja, pa se nad zaleđom ovoga područja u pogodnim uvjetima stvara konvektivna naoblaka; kumulusi, a ako ima više raspoložive vlage i kumulonimbusi iz kojih se javljaju pljuskovi, često praćeni grmljavinom. Najčešće se takva naoblaka zadržava daleko nad zaleđem, gdje postoje povoljni uvjeti za začetak uspravnih strujanja, uslijed konvergencije dnevnog maestrala nad planinskim područjem. Ipak, ponekad atmosferska gibanja uvjetuju gibanje tako nastale naoblake prema moru, pa grmljavina zna zahvatiti i obalu i otoke. Vjetrovi ovog područja su bitno različiti u odnosu na riječko područje i Velebitski kanal - u Zadarskom arhipelagu mnogo je slabija bura, osobito u Zadarskom kanalu i zavjetrini Dugog otoka. Ipak, bure ima, a ona je najjača na potezu od Privlake prema Olibu, te oko Biograda i na Kornatima, te ponovo u blizini Šibenika, a drugdje je slabija. Jugo je relativno snažno, jer otoci položeni u smjeru jugoistok-sjeverozapad stvaraju kanale koji ubrzavaju vjetar. Najjače jugo puše pri vladavini Genovske ciklone. Ljeti, na ovom području dominira maestral, toliko značajno da zapravo u statističkom pregledu cijele godine najčešće zauzima najfrekventniju poziciju. Nije ni čudo da je maestral toliko čest kad se zna da se ljeti ravnokotarsko kopno jako zagrijava, što zapravo i jest uvjet pojave maestrala. Maestral ovdje puše iz sjeverozapadnog smjera, skoro paralelno s obalom i uglavnom doseže snagu od 3 do 4 bofora. Noćni burin je znatno slabiji od maestrala, ali još uvijek skoro pa redovit gost tijekom ljeta.