Zapadna obala Istre

Nakon Tršćanskog zaljeva, na redu je opisivanje klimatskih prilika područja Jadrana koje se geografski nadovezuje na Tršćanski zaljev, a to je zapadna obala Istre. Iako lokacijski vrlo blizu, klimatski se ovo područje znatno razlikuje od klime Tršćanskog zaljeva. U prvom redu se to odnosi na zimski dio godine. Naime, za razliku od Tršćanskog zaljeva, zapadna obala Istre je otvorena prema prostranijem području Jadrana, a samo je s jedne strane omeđena kopnom – Istarskim poluotokom prema istoku. Ta će činjenica odmah ukazati na znatno maritimniju klimu ovoga područja. Drugi važan modifikator klime su bliski planinski masivi, kojih nema uz zapadnu obalu Istre. Vrlo je blagi pad reljefa od sjeveroistoka Istre prema obali na jugozapadu poluotoka. Uslijed takve konfiguracije terena, ne postoji ni klasična bura koja se javlja duž većeg dijela istočne obale Jadrana pri prelasku hladnog zraka preko obalnih planinskih nizova. štoviše, u trenucima kad drugdje puše bura, u području zapadne obale Istre sjeveroistočnjak je znatno oslabljen čak i u odnosu na otvoreno more Jadrana, jer u svojem zaleđu ima prostrano kopneno područje, pa trenjem s tlom brzina vjetra opada mnogo izraženije nego prelaskom preko mora.

Izostanak bure u zimskim mjesecima uzrokuje slabiji dotok hladne zračne mase s kontinenta, dok relativno toplo Jadransko more održava povišene temperature zraka u odnosu na okolna područja s jačom burom. Stoga su temperature po buri u ovom dijelu sjevernoga Jadrana i najviše. Vjetar koji je ovdje najintenzivniji u zimskom periodu je jugo, koje puše na početku stvaranja Genovske ciklone o kojoj smo također pisali u prošlome broju.

Ljeti, mnoge klimatske karakteristike Tršćanskoga zaljeva mogu se preslikati i na područje zapadne obale Istre. Naime, ljetne nestabilnosti praćene grmljavinskim oblacima osim najsjevernijeg dijela Jadrana vrlo često dosežu i dalje prema jugu, međutim u ovo područje uglavnom pristižu one oluje koje nastanu u blizini ušća rijeke Po, i nailaze na obalu Istre iz smjera zapada te jugozapada. Ravničarsko područje rijeke Po bogato je vlažnim tlom, pa se i tu stvaraju povoljni uvjeti za jaču destabilizaciju atmosfere uslijed dnevnog sunčevog zagrijavanja u ljetnom periodu.

Nezgodan vjetar u ovom području svakako je lebić. Izostanak otočnog niza ostavlja mahom sve lučice i uvale prilično izložene utjecaju jugozapadnog vjetra, a on se javlja kad centar ciklone prolazi sjevernijom putanjom, preko Alpa na sjeveroistok. Ovakve situacije su rijetkost zimi, ali u toplije doba godine znaju se pojaviti. Tada nakon obično umjerenog juga vjetar skrene na jugozapadni smjer i redovito kratkotrajno pojača, pa zna poprimiti i olujne udare, osobito netom nakon prolaska frontalnog sustava. Pritom se često javljaju i grmljavinska nevremena koja dodatno kompliciraju situaciju s vjetrom i visokim valovima.

Prosječne brojke ovog kraja donosimo na temelju 30-godišnjeg mjerenja u Poreču i Puli. Prosječna siječanjska temperatura tako iznosi oko 5°C, a prosječna srpanjska malo ispod 24 Celzijeva stupnja. Oborina je daleko najviše u jesenskom periodu, a najmanje u kasno proljeće i početkom ljeta. Prosječno padne oko 800 litara kiše po četvornom metru tijekom jedne godine. Kao i u Tršćanskom zaljevu i uz zapadnu obalu Istre povremeno se smanji vidljivost uslijed magle, najčešće u hladnije doba godine, do desetak dana u godini, kad topao i vlažan zrak s područja rijeke Po dostruji nošen laganim zapadnim vjetrom nad Jadran, te se uslijed hladnijeg mora kondenzira u obliku magle.