|
1.) Sunčevo zagrijavanje je nejednako na različitim dijelovima Zemljine površine i dodatno varira ovisno o godišnjim dobima.
Područja koja se nalaze točno "ispod" Sunca primaju najveću količinu Sunčeve toplinske energije na Zemlji. To su tropi. Za razliku od njih, područja prema polovima, zbog zakrivljenosti Zemlje primaju znatno manje toplinske energije po jedinici površine. Zbog te razlike nastaje temperaturni gradijent koji stvara pokretačku snagu atmosfere i kreira vrijeme. Bez nejednolikog zagrijavanja, ne bi postojalo ni vrijeme.
2.) Razlika u temperaturi zraka između dva susjedna područja uzrokuje pojavu vjetra.
Topao zrak ima manju gustoću i zbog toga se nastoji penjati u više slojeve atmosfere. Pritom, dolaskom do vrha troposfere, dolazi do njegova razilaženja (divergencije). Uzlazno gibanje molekula zraka i razilaženje na visini "uklanjaju masu" iz stupca zraka, te zbog toga opada prizemni atmosferski tlak. Zbog opadanja tlaka pri tlu, dolazi do "djelomičnog vakuuma", koji se nastoji popuniti pritjecanjem zraka iz okolnih područja višeg tlaka (konvergencija). Opisan proces se događa stalno i posvuda na Zemlji.
3.) Rotacija Zemlje oko osi razbija ovakva jednostavna kruženja zraka, zakrećući vjetrove i praveći velike spirale, poznate kao ciklone i anticiklone.
Zemljina rotacija stvara prividnu silu poznatu kao Coriolisova sila. Ona ima efekt da pod njezinim utjecajem vjetrovi skreću udesno na sjevernoj, a ulijevo na južnoj hemisferi. Blizu ekvatora, ona ima vrlo mali utjecaj. Coriolisova sila znatno smanjuje mogućnost vjetra da putuje od područja visokog u područje niskog tlaka i tako popuni "prazninu". Na taj način produljava životni vijek ciklona i anticiklona.
4.) Hladan zrak može primiti manju količinu vodene pare nego topao. Zbog toga, kiša i drugi oblici oborine, uzrokovani su hlađenjem zraka.
Hlađenjem zraka, njegova sposobnost primanja vodene pare u plinovitom stanju opada. U jednom trenu tijekom hlađenja, dostići će se temperatura kada zrak više ne može sadržavati trenutnu količinu pare u plinovitom stanju, i nastaje kondenzacija pare u tekuće stanje. Drugim riječima, stvaraju se oblaci i oborine.
5.) Atmosferski pritisak opada povećanjem nadmorske visine.
Gravitacija privlači molekule zraka i stvara najgušću atmosferu najbliže Zemljinoj površini. Atmosferski tlak zavisi o broju molekula iznad visine na kojoj se mjeri. Penjući se uvis, sve je manje molekula iznad, pa tlak opada.
6.) Opadanje tlaka uzrokuje opadanje temperature.
Dizanjem uvis pada tlak, a prema termodinamičkim zakonima, opadanjem tlaka opasti će i temperatura zbog širenja zraka.
7.) Oblaci i oborine uzrokovani su uzlaznim zračnim strujama, dok je vedro vrijeme u područjima silaznih zračnih struja.
Kad je zrak prisiljen dizati se, tlak pada a time i temperatura. Kako hladniji zrak može sadržati manje vodene pare od toploga, dolazi do kondenzacije i stvaranja oblaka te oborina. Spuštanjem zraka on se zagrijava, pa kondenzirana vodena para isparava i nebo se razvedrava.
8.) Uzlazne struje u području ciklona uzrokuju naoblaku i oborine, dok silazne struje u području anticiklona uzrokuju vedro nebo.
Područja niskog tlaka (ciklone) privlače zrak sa svih strana i on je dolaskom do središta prisiljen se dizati. Kao kad raspete vrećicu kikirikija na stol i onda ih skupljate rukama prema sredini.... većina njih se podiže uvis na gomilu. U područjima visokog tlaka (anticiklonama), zrak se razilazi i pritom povlači zrak sa visine prema dolje, jer nastaje "rupa" razilaženjem pri tlu. Uzlaznim strujama u područjima ciklona zrak će se hladiti i kondenzirati, a silaznim u područjima anticiklona grijati pa će prevladavati vedro vrijeme.
|
