|
1. Uvjeti nastanka. Naoblaka nastaje u zraku zasićenom vodenom parom. Tri su osnovna uvjeta za nastanak oblaka: - Dovoljna količina vodene pare
- Dovoljan broj kondenzacijskih jezgara
- Proces ohlađivanja česti zraka do rosišta
2. Količina naoblake. Općenito, naoblaka se može očekivati pri relativnoj vlažnosti sloja zraka od 70% i većoj (odnosno, rosišna razlika manja od 5°C). Pritom, na manjoj visini (niska naoblaka) obično je potrebna veća relativna vlažnost (80% i veća), dok je za pojavu prvih visokih oblaka obično dovoljna relativna vlažnost iznad 60%. Potrebna rosišna razlika, na manjim visinama, iznosi oko 1-3°C, a na većim 4-6°C. 3. Procesi koji omogućuju stvaranje oblaka. Naoblaka nastaje hlađenjem česti zraka do točke rosišta. Procesi koji to omogućuju su: - Adijabatskim dizanjem zraka (najvažniji proces)
- Turbulentnim miješanjem česti različitih svojstava
- Ohlađivanjem podloge (nastaje magla i stratus)
- Isparavanjem kapljica kiše ispod podnice oblaka (fractostratus, fractocumulus)
Dizanje zraka [engl. lift] ima razne uzroke: - Konvekcija u nestabilnom sloju
- Dizanje zraka na plohi fronte
- Divergencija zraka na visini
- Konvergencija zraka uz tlo
- Pozitivna advekcija vrtložnosti (uzrokuje divergenciju na visini)
- Dinamika mlazne struje (lijevi izlazni i desni ulazni kvadrant)
- Topla prizemna advekcija
- Orogenetsko dizanje pri prijelazu preko planinske prepreke
4. Lokacija. Naoblaka će nastati tamo gdje su ispunjeni svi uvjeti (vidi točku 1). Konkretno; ukoliko je ispunjen uvjet o dovoljnoj količini vodene pare, tada su naoblaka i oborine najvjerojatniji u području uzlaznih zračnih struja, i to: - Na prednjoj strani doline (visinske ciklone)
- Na prednjoj strani prizemne (barokline) ciklone
- U području pozitivne advekcije vrtložnosti
- U području uzlaznih kvadranata mlazne struje (lijevi izlazni i desni ulazni)
- U području konvergencije Q-vektora
- Omega jednadžba izravno pokazuje područja uzlaznih i silaznih struja (pažnja, zbog naravi jednadžbe, metoda može biti nepouzdana)
- U području izentropnog toka prema nižem zračnom pritisku
- Nad mjestima prizemne konvergencije vjetra
- Ispred i u zoni frontalnog poremećaja
- Pri strujanju zraka preko planinske prepreke
5. Visina naoblake. Visina zavisi prvenstveno o vertikalnoj raspodjeli relativne vlažnosti (vidi točku 2). Za visinu podnice konvektivne naoblake, koriste se slijedeće metode:
- Metoda skew-t dijagrama. Potrebno je pronaći točku na skew-t dijagramu gdje se sijeku suha adijabata iz prizemne temperature i linija omjera miješanja iz prizemne temperature rosišta. Visina tako nađene točke odgovara visini LCL [engl. lifted condensation level], odnosno, visini baze cumulusnih oblaka. Dodatno, na visini baze oblaka rosišna razlika strmo opada, penjući se s manje visine na veću (vidljivo sa skew-t dijagrama kao naglo približavanje linije temperature i linije temperature rosišta). Vrh oblaka se može pretpostaviti naglim porastom rosišne razlike s visinom.
- Metoda prizemne rosišne razlike. Relacija 122·(T-Td) daje približnu visinu baze cumulusnih oblaka.
6. Vrsta naoblake. Vrsta oblaka zavisit će o brzini uzlaznih struja zraka.
- U nestabilnoj atmosferi, iznad LFC [engl. level of free convection], uzlazne struje dat će cumuluse i cumulonimbuse. Također, izražene konvektivne struje ispod LFC ili u stabilnoj zračnoj masi (nad pregrijanom podlogom, pri prisilnom uzdizanju preko planinske prepreke, pri brzom napredovanju hladne fronte), dati će cumulusnu naoblaku. Slaba konvekcija u vlažnoj zračnoj masi dati će uz cumuluse sloj stratocumulusa ili altocumulusa. Također, umjereno snažna konvekcija ispod izražene inhibicije dat će stratocumuluse i altocumuluse.
- Altocumulus castellanus nastaje u sloju zraka na visini gdje postoje konvektivne struje - visoki sloj miješanja [engl. elevated mixed layer, EML].
- Sinoptičke uzlazne struje su najčešće rasprostranjene nad većim područjem, ali su vrlo spore, pa nastaje stratiformna naoblaka. Na periferiji uzlaznih gibanja nastaje cirrostratus i altostratus, a u području nešto obilnijeg dizanja zraka deblji altostratus i nimbostratus.
- Oborina ispod podnice oblaka isparava, povećava vlažnost prizemnog sloja, te ponekad rezultira nastajanjem fractostratusa i fractocumulusa.
|
