Metan se smatra jednim od najvažnijih stakleničkih plinova odgovornih za stanje energetske bilance planete. Odnosno, s povećanjem koncentracije metana u atmosferi, za očekivati je zadržavanje više dugovalnog zračenja s površine Zemlje, što u konačnici rezultira povećanjem globalne temperature na planeti. Taj proces ionako znate već jako dobro, no kao najčešće spominjan staklenički plin dosad bio je ugljični dioksid. U posljednje vrijeme znatno se potencira i učinak metana, pri čemu unatoč mnogo kraćem vremenu razlaganja u odnosu na CO2, njegova učinkovitost zadržavanja topline je mnogo veća u usporedbi molekule i molekule ova dva plina. Iz toga proizlazi da i relativno malo povećanje koncentracije metana može dovesti do značajnog porasta globalne temperature na planeti, te je mjerenje i praćenje koncentracije ovog plina postalo vrlo bitan izvor podataka za procjenu mogućeg razvoja globalne klime u budućnosti.

OK, to znamo manje više. No ono što donedavno nismo znali je činjenica da je tijekom 2020. godine globalna koncentracija metana u atmosferi poprilično i neočekivano porasla. Uzrok tako naglom porastu nije dosad bio jasan, a grupa znanstvenika je nedavno u časopisu Nature objavila ideju, kako je za značajan dio porasta odgovoran covid lockdown – odnosno preciznije smanjenje količine prometa vozila s unutrašnjim izgaranjem. Da, smanjenje prometa. Zbog lockdowna. Uh, ovo će biti vrlo kontroverzno.

I ne, nije taj rad objavljen u nekom kvaziznanstvenom časopisu, već kako smo rekli, ni manje ni više već u Nature.

Pomalo kriptičan naslov rada “Wetland emission and atmospheric sink changes explain methane growth in 2020” autora Peng i sur. (2022), ne daje odmah naslutiti da se u tekstu krije vrlo kontroverzna ideja. Koja ako je točna, itekako dovodi nove probleme ne samo među aktualne napore za ublažavanje klimatskih promjena već i u elektro-auto industriju i još mnogo štošta. Svima njima ponajmanje treba da se obistini kako upravo vozila s unutrašnjim izgaranjem ublažavanju klimatske promjene neutralizirajući najjači staklenički plin u atmosferi – metan -, a ako je sudeći po ovom radu to bi možda moglo biti tako?

Naime, kako autori pojašanjavaju, metan se ponajbolje neutralizira, tj. uklanja iz atmosfere kemijskom reakcijom s hidroksilnim radikalima, u prvome redu molekulama koje sadržavaju po jedan vodikov i jedan kisikov atom. Rekacijom ovakvih kemijskih spojeva s metanom nastaje kao produkt voda i ugljični dioksid. Nadalje, autori tvrde da su analizom zaključili da je polovica povećanja metana uzrokovana njegovom pojačanom emanacijom iz tla uslijed visokih temperatura i iznadprosječne količine oborine na sjevernoj polutci. No, za preostalu polovicu naglog povećanja koncentracije metana u 2020., oni tvrde, odgovorno je smanjenje atmosferskih ponora metana, odnosno, koncentracije hidroksilnih radikala – koji nastaju iz dušičnih oksida -, čija se je globalna emisija smanjila uslijed smanjenja izgaranja fosilnih goriva, posebno u klasičnim benzinskim i dizel motorima. Zbog jel, diljem planete raširenih lockdowna.

Iz ovog se nameće vrlo jasno – lockdown je štetan. No, u to nismo nikad ni sumnjali, barem ne kad se vodi imalo ozbiljna znanstvena rasprava. Sad znamo eto da je u neku ruku štetan i za klimu? Međutim nameće se vrlo kontroverzno pitanje, a koje proizlazi iz sveg navedenog je – stvaraju li klasična prometna sredstva ukupan učinak zagrijavanja planete zbog ispuštanja CO2, ili možda ukupni učinak hlađenja pojačanim eliminiranjem metana iz atmosfere? Ovaj rad doduše to ne otkriva, ali svakako bi neka nova istraživanja mogla dati odgovor i na to sad odjednom dosta škakljivo pitanje. A, objavljeni rad se može pročitati na ovoj adresi.