Iz podataka CRD projekta analizirali smo 2022. godinu i stavili rezultate u kontekst s prethodnim godinama do 1979. Podaci u bazi CRD dolaze iz mjesečne reanalize klime regije pomoću WRF-ARW modela, razmaka mreže 10 kilometara. Za potrebe mjesečnih i godišnjih analiza, definirali smo standardan skup 20 lokacija u regiji od kojih se računaju prosjeci i sume za analizirane elemente klime. Lokacije iz skupa za analizu su: Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Pula, Karlovac, Slavonski Brod, Šibenik, Dubrovnik, Vis, Ljubljana, Sarajevo, Mostar, Beograd, Gospić, Delnice, Bari, Venecija i Graz, kako je prikazano na sljedećoj slici:

Rezultati statističke analize su prikazani na dijagramima i kratko popraćeni tekstom, kako slijedi.

Ukupna godišnja oborina

S ukupnom srednjom vrijednošću oborine od 853 mm, 2022. godina imala je deficit od 131 mm u odnosu na višegodišnji prosjek. Sušnija godina od normale se je očekivala s obzirom na vrlo dug period s manjkom oborine u neprekidnom trajanju od siječnja do kolovoza, a također i listopad je bio vrlo oskudan s oborinom. To 2022. svrstava na 10. mjesto među najsušnijim godinama od 1979. S grafa je unatoč suši tijekom velikog dijela 2022. ipak vidljiv blagi trend porasta ukupne godišnje količine oborine u recentnom razdoblju.

Ukupni godišnji snijeg

Srednja vrijednost ukupnog godišnjeg snijega pokazuje značajan deficit u odnosu na prosjek, te iznosi -27 mm u 2022. godini što ju svrstava na 2. mjesto po najmanjoj količini snijega od 1979. Uočljiv je izražen trend opadanja količine snijega u regiji u recentnom razdoblju.

Udio snijega u ukupnoj oborini

Očekivano s obzirom na prethodna dva grafikona, i postotni udio snijega u ukupnoj oborini je ispod prosjeka te mu je anomalija -2 posto, a ukupno je 5 godina od 1979. imalo manji udio snijega u odnosu na 2022.

Srednja temperatura zraka

2022. godina bila je natoplija od 1979. s anomalijom od 1,15 °C višom od prosjeka, te s čak 2,81 °C višom temperaturom od najhladnije godine u setu podataka – 1980. S prosječnom temperaturom od 14,12 °C, za 0,05 °C je nadvisila dosad najtopliju godinu, 2019. Jasan trend zatopljenja gotovo nepromijenjenom brzinom napreduje još od starta reanalize.

Srednje temperature na 850 i na 500 hPa

Na sljedeća dva dijagrama prikazane su srednje temperature u regiji na izobarnim plohama od 850 i na 500 hektopaskala (ugrubo na nadmorskim visinama 1500 i 5500 metara). Kao i na 2 m visine iznad tla, na 850 hPa 2022. godina bila je najtoplija od 1979., dok je na 500 hPa 3. najtoplija, iza 2020. i 2015. godine. Obje analizirane temperature iz slobodne atmosfere također pokazuju značajan trend zatopljenja.

Srednja visina izoterme od 0 °C

Visina izoterme 0 °C je još jedan dobar pokazatelj toplinskog stanja atmosfere. 2022. je imala 4. najveću prosječnu visinu izoterme 0 °C, a anomalija je iznosila 191 metar iznad normale. Trend je naravno, značajno uzlazni.

Srednja temperatura rosišta

Temperatura rosišta je pokazetelj količine vodene pare u zraku. S povećanjem temperature zraka povećava se i njegova sposobnost da sadrži sve više vodene pare a također raste i intenzitet isparavanja vode s podloge. Stoga je temperatura rosišta u pravilu dosta dobro korelirana s temperaturom zraka, što je i u ovom primjeru slučaj. Tako je vidljiv značajno uzlazni trend ove veličine, ali 2022. nije bila ekstremna po srednjoj vrijednosti temperature rosišta kao što je to bilo nekoliko recentnih godina (npr. 2014., 2018., 2019.).

Srednja relativna vlažnost

Međusobni odnos temperature zraka i temperature rosišta definira relativnu vlažnost zraka. 2022. je bila prilično suha po ovom parametru s anomalijom od -2,1 posto u odnosu na normalu. Dugogodišnji trend relativne vlažnosti u našoj regiji nije jasno definiran; do oko 2000. godine je blago padao, da bi od 2000. blago rastao, a zatim se u zadnjih nekoliko godina ponovo zamjećuje općenito silazna putanja.

Srednja oboriva voda

Količinu vodene pare na nekom mjestu često promatramo kroz temperaturu rosišta, ali ako nas zanima ukupna količina vodene mase u stupcu od tla do vrha atmosfere, koristimo oborivu vodu. I ova vrijednost dobro korelira s temperaturom zraka, što je vidljivo već na prvi pogled na sljedeći dijagram. 2022. nije pokazala ekstremno visoku srednju vrijednost ali je opći trend oborive vode značajno uzlaznog smjera.

Srednja naoblaka

2022. je bila najvedrija godina od 1979. Anomalija srednje godišnje vrijednosti naoblake je iznosila -5,4 %, te je za malu vrijednost nadmašila dosad najvedriju, 2011. godinu. Općenito, uočljiv je blago silazni trend naoblake u regiji.

Ukupno primljeno kratkovalno zračenje

Shodno maloj količini naoblake, ukupna primljena količina energije sa Sunca bila je znatno viša od prosjeka, uz anomaliju od 1,4 MW/m2 tijekom godine dana. Obratna korelacija naoblake i primljenog kratkovalnog zračenja je očekivana, ali unatoč rekordno niskoj naoblaci nije se zabilježila rekordno visoka količina primljene energije – te razlike dolaze zbog drugačije vremenske raspodjele naoblake tijekom dnevnih i noćnih, te ljetnih i zimskih perioda među godinama. 2022. je imala 4. najveću količinu primljene energije od 1979.

Srednja brzina vjetra i udara

Po srednjoj vrijednosti brzine vjetra, 2022. je bila vrlo mirna. S anomalijom od 0,08 m/s ispod normale, 2022. je 5. najnevjetrovitija godina od 1979. Tome zasigurno doprinosi očit izostanak olujnih i orkanskih bura tijekom posljednjih godinu dana. Slično je i s brzinama udara vjetra, kako prikazuje dijagram niže. Dugoročno, promjena u trendu gotovo i nema.

Srednja brzina vjetra na 300 hPa

Oko visine izobarne plohe 300 hPa u pravilu je moguća pojava mlazne struje – vjetrova vrlo velikih brzina koji su općenit pokazatelj jakih temperaturnih kontrasta dviju susjednih zračnih masa, odnosno frontalne aktivnosti. 2022. godina po ovom parametru nije mnogo odstupala od prosjeka, a ni opći dugoročni trend nije jasno definiran.

Srednje vertikalno smicanje između 0 i 6 km visine

Skalarna vrijednost vektorske razlike vjetra pri tlu i na nekoj visini čini iznos vertikalnog smicanja. Ono je dobar pokazatelj postojanja dinamičke podrške za razvoj jakih konvektivnih oluja u povoljnim uvjetima (u prvom redu prisutnosti latentne nestabilnosti atmosfere). 2022. je imala nešto veće smicanje u odnosu na prosjek a općenit dugoročni trend je blago silazan.

Srednja MLCAPE

Latentna nestabilnost atmosfere najbolje se opisuje parametrom MLCAPE (engl. Mixed Layer Convective Available Potential Energy). Povećane vrijednosti MLCAPE ukazuju na nestabilnu atmosferu u kojoj postoje dobri uvjeti za razvoj olujnih oblaka. Nestabilnost općenito korelira s prizemnom količinom vodene pare u zraku, te stopom opadanja temperature s porastom visine. Uz porast temperature rosišta u recentnim godinama postoje sve bolji uvjeti za porast vrijednosti MLCAPE, pa je uočljiv uzlazan trend, posebno izražen u zadnjih nekoliko godina pri čemu se jako izdvajaju 2018. i 2019. 2022. godina imala je blago pozitivnu anomaliju u odnosu na normalu.

Srednja MLCINH

MLCINH je “negativna” energija koju je potrebno uložiti prije nego dođe do slobodne konvekcije. Stoga visoke vrijednosti MLCINH djeluju kao zapreka za razvoj olujnih oblaka čak i ako su prisutni dobri drugi uvjeti. 2022. je imala višu “negativnu” anomaliju od prosjeka – što znači općenito teže nastajanje grmljavinske naoblake u nestabilnoj atmosferi. Dugoročni trend je blago silazan (blago povećanje “negativne” energije). Povećanje apsolutne vrijednosti MLCINH se u nekim novijim radovima u znanstvenoj literaturi smatra možda i glavnim razlogom zbog kojeg se ne uočava dobra korelacija porasta frekvencije grmljavinskih oluja sa značajnim porastom MLCAPE u recentnom razdoblju.

Srednji tlak zraka reduciran na morsku razinu

2022. godina je imala viši tlak zraka od normale za 1,23 hektopaskala, što je pokazatelj učestalije anticiklonalne aktivnosti i ta činjenica dobrim dijelom objašnjava deficit oborine i naoblake u odnosu na prosjek, tijekom ove godine. Općenit dugoročan trend tlaka zraka nad regijom je vrlo blago silazan, čemu najviše pridonose 2010. i 2009. godina s vrlo izraženom negativnom anomalijom.

Srednja visina izobarnih ploha 850 i 500 hPa

Visina izobarnih ploha nad tlom većim je dijelom diktirana toplinskim svojstvima zraka, ali također i općenitom sinoptičkom aktivnošću nad nekim područjem. Niske visine su pokazatelj hladnog i ciklonalnog vremena, a visoke vrijednosti toplog i anticiklonalnog. Na obje plohe je uočljiv izraženo pozitivan trend (zbog zatopljenja), pri čemu je 2022. imala 2. najvišu vrijednost od 1979. godine, na obje promatrane plohe, iza 2015.

Srednja relativna topografija slojeva 1000/850, 1000/500 i 850/500 hPa

Relativna topografija označava razliku visine dvije izobarne plohe. Pokazatelj je srednje temperature unutar sloja kojeg omeđuju te dvije granične izobarne plohe. S porastom temperature zraka u sloju, raste i njegov iznos relativne topografije. Na sljedećim dijagramima prikazani su odnosi visina izobarnih ploha 1000, 850 i 500 hektopaskala. Jasno uzlazni trend na sva tri grafa konzistentan je s već iznad prikazanim porastom temperature kako u prizemnom sloju tako i u slobodnoj atmosferi. 2022. godina dijeli prvo mjesto s 2019. godinom po iznosu srednje relativne topografije 1000/850 hPa, u sloju 1000/500 hPa ima 2. najveći iznos iza 2020., a promatrajući sloj između 850 i 500 hPa ima 3. najviši iznos relativne topografije, nakon 2020. i 2015. godine.