Kad u fluidu postoji razlika u brzini strujanja po vertikalnim slojevima, na njihovoj granici često nastaju valovi. Ti smicajući težinski valovi mogu u određenim uvjetima postati nestabilni i tad se javljaju njihove izraženije amplitude, tj. susjedna uzlazna i silazna strujanja postaju povećana. Stabilnost na granici smicanja definira Richardsonov broj, bezdimenzijska mjera koja opisuje međusobni omjer uzgona i smicanja:

    \[Ri =  \frac{uzgon}{smicanje} =  \frac{g}{ \varrho }  \frac{ \delta  \varrho /  \delta z}{ (\delta u /  \delta z)^{2}} \]

gdje je g = 9.81 m/s2, ϱ je gustoća, u je brzina strujanja a z debljina promatranog sloja.

U uvjetima kad Ri postane < 0.25, javlja se Kelvih-Helmholtz nestabilnost sloja i tad u slučaju da postoji dovoljna količina vodene pare za ukapljivanje u tekuće stanje, stvaraju se oblaci karakterističnog oblika koji svojim prisustvom potvrđuju postojanje KH nestabilnosti. Jučer se je takva situacija dogodila pri puhanju istočnog vjetra kroz kanjon Zrmanje. Sloj uz tlo, gdje postoji jače trenje s podlogom je sporiji, a sloj iznad ima veću brzinu strujanja te stoga nastaje smicanje u sloju koje je nužno za stvaranje KH nestabilnosti. Fotografirano je s južnih obronaka Velebita, sa ceste Zaton Obrovački – Gračac, u smjeru kanjona Zrmanje, a u donjem dijelu slike se vidi selo Muškovci. Cijela oblačna formacija pomicala se u smjeru zapada (na slici udesno). U pozadini se u slabom snijegu gube obrisi sjevernih padina Bukovice. Snijeg se je spustio nisko, kao posljedica priljeva hladne zračne mase i prolaska ciklonalnog središta preko Jadrana na istok.

Kelvin-Helmholtz naoblaka nad kanjonom Zrmanje, foto: Ivan Toman
Smjer i brzina vjetra na 10m visine u približnom trenutku snimke; mjesto je označeno crvenom točkom. Vidljivo je istočno strujanje u području, brzine oko 5 metara u sekundi. Model je MeteoAdriatic ARW, grid 3.3km.