Katastrofalne poplave pogodile su dio Njemačke i Belgije u noći na 15. srpnja 2021. U ovom trenutku u Njemačkoj se broji već više od stotinu poginulih a u Belgiji više od 20. Iznimne količine kiše od preko 100 litara po četvornom metru u sat vremena, te ponegdje preko 200 litara tijekom nekoliko sati, podiglo je razinu riječnih tokova koje su se prelile iz korita i poplavile čitava naselja uzrokovavši golema uništenja.

I premda se u svakoj ovakvoj situaciji za štete i ljudske žrtve krive klimatske promjene, stvarne krivce treba tražiti negdje drugo.

Sa klimatske strane možemo razmatrati kako povećana količina vodene pare u zraku stvara sve povoljnije uvjete za ovako velike količine oborine u kratkom vremenu. Primjerice, za područje Hrvatske, u našoj Analizi klimatskih promjena na području Hrvatske u periodu od 1979. do 2020. Hrvatske u periodu od 1979. do 2020. temeljem podataka numeričke reanalize, zaključili smo da se prosječna količina oborine povećava uz trend od oko 3,5% po dekadi, da se regionalna učestalost pojave ekstremno velikih količina oborine se malo povećava, ali da kratkotrajno velike količine oborine po lokacijama (u pravilu konvektivnog tipa) značajnije povećavaju svoju učestalost pojave nego regionalni ekstremi.

Ovakvo povećanje je za očekivati, jer trend oborive vode značajno raste:

I premda je naša analiza bila ograničena na područje Hrvatske, slični rezultati vrlo su vjerojatni i drugdje u Europi.

No jesu li onda klimatske promjene krivac za gubitke života i imovine ili je krivac netko drugi? Postavljaju se dva pitanja: gdje su bila pravovremena upozorenja za nadolazeću opasnost od izlijevanja rijeka, kad su numerički modeli sa vrlo dobrom točnošću predvidjeli iznimnu količinu kiše u regiji? I drugo pitanje, gdje je izostalo dugoročno planiranje?

Posebno ovo drugo je lekcija koju nas nesreća u zapadnoj Europi mora naučiti. Velika je to opomena, da ne možemo pasivno sjediti i gledati u zid, te se nadati da takvo nešto neće pogoditi primjerice i Hrvatsku jednog dana. Još se sjećamo onih velikih poplava u Slavoniji ili u Lici. Sad čekamo da se dogode nove, još veće?

Što moramo uraditi umjesto pasivnog čekanja da se nekim čudom klima izokrene? Mi znamo da klimu ne možemo zaustaviti. Neke sitne promjene su moguće, i bit će moguće u značajnijem obimu onda kad se energija počne dobivati iz nuklearne fuzije, te se pokrene geoinženjering kojim će se reducirati CO2 u atmosferi ili smanjiti pritok energije sa Sunca do površine planete. No o tome Hrvatska ne treba voditi previše brige, jer mi tu promijeniti ništa ne možemo u tolikoj mjeri da pomaknemo jezičak vage. Ono što možemo je djelovati u smjeru zaštite onog što imamo.

Država ima resurse da procijeni vjerojatnost nastanka poplava na nekom području. Zna se kolika je vjerojatnost da padne X litara kiše u Y sati i lako se da modelirati koliki vodeni sloj će stvariti takva oborina, te kolike su šanse za izlijevanje riječnih tokova i koja su pritom područja u opasnosti od poplavljivanja. Tu država mora preventivno djelovati i to na dva moguća načina:

  1. Izgradnja brana, odvodnih kanala i drugih fizičkih izvedbi zaštite dobara od poplava. Ako to na nekom mjestu nije moguće, uslijed nepovoljne konfiguracije terena, onda je nužno da:
  2. Država osigura stanovnicima ugroženih područja zamjenu imanja za neko drugo koje se nalazi na povoljnijem položaju. Država bi tako trebala ponuditi stanovnicima koje nije moguće drugačije zaštititi, otkup zemljišta i stambenih jedinica i zamjenu za državno zemljište / stambeni prostor ekvivalentne vrijednosti u području koje nije ugroženo, ili provesti neki sličan modalitet da omogući ljudima preseljenje, ali također pritom i osigura jednakovrijedne ili još bolje uvjete za nastavak života i provođenja svih poljoprivrednih i drugih aktivnosti kojima se trenutačno bave na rizičnom području.

Strategija prilagodbe klimatskim promjenama mora uključivati takve efikasne planove. Slično vrijedi i za ugrožena obalna područja od podizanja razine mora. More se podiže toliko sporim tempom, da je preseljenje iz uske obalne zone u nešto više područje gotovo pa trivijalan zadatak, jer bi se obavljao kroz izmjenu generacija, a posebno onda ako država potpomogne u otkupu nekretnina koje se nalaze na ugroženom području i omogući novim generacijama da umjesto u njima, svoje stambene ili poslovne potrebe zadovolje na povoljnijem mjestu.

Novim klimatskim uvjetima možemo se prilagoditi, jer se klima ne mijenja preko noći. Znamo već desetljećima da su klimatske promjene realnost, i znamo otprilike u kojem smjeru se mijenjaju rizici. Ali prilagoditi se možemo samo ako se aktivno radi na problematici. Dok glavnu riječ vodi pasiva, nesreće i stradavanja poput ovih u Njemačkoj punit će i dalje novinske članke.