Premda je znanstvena literatura u najvećem broju slučajeva publicirana u najboljoj namjeri, postoji značajan broj objavljenih radova koji iz ovog ili onog razloga zloupotrebljavaju znanstvene časopise za promociju svojih pseudoznanstvenih ideja. Golema većina takvih radova objavi se u tzv. predatorskim časopisima koji mahom funkcioniraju na temelju novčane naknade koju autor mora isplatiti časopisu da bi mu rad bio objavljen. I premda je to uobičajena praksa i u većini kvalitetnih časopisa koji se temelje na otvorenom pristupu radovima, predatorski časopisi iskorištavaju taj poslovni model i objavljuju bez kriterija bilo kakve radove, pod uvjetom da su plaćeni. Proces znanstvene recenzije u takvim časopisima je samo mrtvo slovo na papiru.

Marvin Herndon teoretičar je zavjera koji je platio objavu rada u takvom časopisu, pod naslovom “Chemtrails are Not Contrails: Radiometric Evidence”, 2020. godine. U tom svom “istraživanju”, Herndon koristi UV spektrometar pri prolasku, kako on to zove, “chemtraila”, preko sunčevog diska, te mjeri promjenu zračenja u UV spektru na instrumentu, prije, tijekom prolaska te nakon. Ovaj “rad”, Herndon je objavio nakon što su mu povučena već 2 ranije objavljena, slična pseudoznanstvena uratka, u kojima je uspio zavarati uredništva dvaju drugih časopisa. Herndonov članak se, naime, vrlo često citira kao “dokaz” da su tragovi na nebu “zaprašivanje” u sklopu nekih “tajnih programa” … a riječ je samo o prozirnoj pseudoznanstvenoj prevari. Evo zašto.

U rezultatima, Herndon dobija smanjenje intenziteta UV zračenja tijekom prolaska contraila ili kako on naziva, “chemtraila”, preko sunčevog diska, ali to smanjenje prikazuje samo kvalitativno uz priložen grafički prikaz, bez kvantitativnih podataka o postotku smanjenja zračenja ili nekom drugom mjerom (?!). Nedostatak točnih kvantitativnih brojki, inače, čini rezultate slabo vrijednima jer ih nije moguće staviti u kontekst s bilo čime (o tome malo niže).

Osim vrlo površno opisane metodologije i rezultata, Herndon odmah kreće na diskusiju i tvrdi:
“The UV absorption evident in Fig. 3 during the
time of radiometer-sensor transit through the
aerosol trail is unambiguous radiometric
evidence that the chemtrail is not an ice-crystal
contrail because UV absorption by ice throughout
the wavelength interval measured is negligible.“

Herndon dakle tvrdi da je smanjenje intenziteta zračenja prilikom prolaska traga preko sunčevog diska, “dokaz” da se trag ne sastoji od kristalića leda (smrznute vodene pare – normalan kemijski sastav contraila), već od “nečeg drugo”, zato jer je apsorpcija UV zračenja kristalića leda gotovo nepostojeća pa tragovi sastavljeni od kristalića leda “ne mogu umanjiti zračenje na tlu (?!)”. Nadalje, daje i koeficijente apsorpcije leda izvađene iz literature i tvrdi (korektno) da je apsorpcija praktično zanemariva jer su koeficijenti gotovo nula.

Čitajući dalje tekst očekivao sam ipak da će za led, tj visoku naoblaku, dati pregled i koeficijenata refleksije, odnosno onog što u meteorologiji nazivamo albedo. Međutim na moje zaprepaštenje, diskusiji albeda nema niti traga! Osim, što iz literature citira ovako:
“The nearly 100% reflectivity of snow is further
evidence of the extremely low spectral absorbance of ice“

Točno, mr. Herndon, točno! 100%-tna reflektivnost snijega je doista dokaz da je apsorpcija jednaka praktično nuli (jer je zbroj koeficijenata refleksije, apsorpcije i transmisije uvijek = 1), ali je također i dokaz da je ovaj “rad” pseudoznanstvena prevara jer nigdje u njemu nije diskutirano koliki dio zračenja se reflektira od avionskog traga natrag u svemir! Koliki je albedo visoke naoblake (u ovom slučaju, contraila) – koji umanjuje dolazno zračenje na tlo tijekom prolaska contraila preko sunčevog diska??? Gdje su brojke, gdje je diskusija o tome?

Za one kojima je ovo prekompleksno napisano, najprostije moguće pojašnjenje: contrail je napravio sjenu. To valjda nije teško shvatiti. Budući da su contraili vrsta oblaka, a znamo valjda dobro da oblaci stvaraju sjenu i umanjuju sunčevo zračenje koje dolazi do tla (što autor prešućuje), nije nimalo teško pojasniti Herndonove (kvalitativne) rezultate zdravorazumskom dedukcijom.

Nažalost, kvantitativne rezultate autor nije predočio (pretpostavka je, namjerno), jer bi se onda lako moglo usporediti umanjenje zračenja s teorijski očekivanim umanjenjem koje stvara visoka naoblaka (cirus, cirokumulus) i dobile bi se upravo one brojke koje je Herndon izmjerio. Zbog čega takvu analizu on sam nije uradio, te pokazao da se (evenutalno) te brojke razlikuju od smanjenja zračenja kojeg stvara prirodna visoka naoblaka, samo on zna (znamo i mi zašto nije, naravno). Nije samo jasno, kako je uopće ovaj rad publiciran u znanstvenom časopisu. Ili bolje rečeno… jasno je, i to ($$$$).

Evo i link za one koji žele vidjeti ovaj otpad u kojem autor smatra da će pri oblačnom vremenu sunce i dalje sijati punom snagom na tlo. Tu možete pogledati i predočeni graf o kojem je iznad riječ (ne želimo uopće trošiti diskovni prostor na kopiranje istog), kao i pročitati sve ostale proljeve potpuno besmislenih i neosnovanih tvrdnji kojima je “rad” prepun od početka do kraja.

Tužno je i skandalozno da se ovako zloupotrebljava znanstvena literatura za promociju teorija zavjera. I za kraj, za one kojima nije jasno što ovakvi teoretičari zavjera od kojih manje više sve te sulude ideje polaze, imaju od toga, evo i (njihovim rječnikom) prosvjetljenja.